zajeb....
stvarno je ovaj sav svijet sjeb... idu mi svi na zivce. ne mozes vise naci nekog normalnog da se druzis. cudno. stvarno cudno. a zasto cudno? pa znala sam ja to, ali nisam htjela vjerovati. ko fol prijatelji se mogu naci...klinac...jednom i nikada vise...sve je ostalo sranje...
da samo znate kako je u dijaspori ljudi...dok nista nemas dobar si. dok imas problema...evo me...kada ti zivot pocne imati smisla vise mi nisi prijatelj...dosegao si moj nivo i ne moze tako...ja nemam vise hrane...ne mogu da dizem svoj ego sa tvojim uspjesima...jer tvoji padovi su bili moji uspjesi...sada smo isti...ili ides dalje nego sto sam ja stigao...nisi moj prijatelj vise...
ljudi su govna...ne krivite ogledalo ako je gubica kriva...rece gogolj..
najbolji si prijatelj sam sebi i oni koje imas iz osnovne skole...sve ostalo je sam gluma...
Moja razmisljanja...........glupost.........
Kako je smijesan ovaj zivot, nikada ne zans sta, kako, gdje, kada, zbog cega i da dalje ne nabrajam. Koliko sam daleko otisla i ne znam, na znam da li je pametno otici tako daleko od svojih prvih kamencica spoticanja, od svojih prvih prijatelja iz vrtica, od tako poznatog mirisa mamine spajze (nisam mislila vjecito ostati kod mame, ali otvoriti tu spajzu svaki tjedan je ljepse nego jednom u 4-5 godina.............joj sada mi je jos teze...........sada bih tek mogla da placem....).
A tko je ovdje gdje sam ja sada? Samo moja skoro 10 godina starija sestra i njen porodica. Nikada nismo imale nista zajednicko a od kada sam ovdje jos manje. Nikada mi necemo biti bliske...i sto vrijeme vise ide voljela bih da sam sto dalje od nje. Niti jednog trenutka nema a da ga ja pamtim sa osmjehom. Ne kazem da sam ja bolja, da je ona losa. Mozda jednostavno mi nismo stvorene da jedna drugoj budemo blizu, nema one veze medju nama, nema onoga da se pogledamo i znamo sta mislimo. Vise smo kao susjede. Ja sam ona sto stalno zove i uvijek nadje vremena a ona je ona koja dodje reda radi.
Odlucila sam da vise necu biti dosadna, necu je vise zvati, necu joj nista govoriti. Nek' zivi svoje zivot, kakva je sestra koja zivi od tebe dvije minute hoda a vidis je jednom u tjedan ili deset dana. Mene moje srce boli, a nju? Nju boli dupe zamnom.
Bas sam razocarana. Ne mogu vise pisati jer me odmah hvata knedla u grlu.
Lana
Nikada covijek ne zna sta ga u zivotu ceka pa tako i da kraj mnogo starih prijatelja u ovome vremenu kada se svakome negdje zuri steknes novog prijatelja i povjerenje u njega. da je barem ovo bilo dostupno kada mi je bilo vise potrebno ali nema veze. i upoznala sam lanu. i eto lano javljam ti se i zelim ti sretan uskrs i svaki je problem rjesiv, nemoj biti tuzna jer ni ne zans kako je zivot kratak. nemoj se boriti protiv sudbine tesko je da je mozes promijeniti jer gdje bi onda ovaj svijet stigao i svi bismo bili sretni sto je nemoguce. netko mora biti tuzan, netko mora u necijim suzama uzivati i netko se mora tudjim problemima nasladjivati. sta da ti kazem koliko puta sam pozeljela da pocnem iz pocetka ali mi nije pruzena sansa. i eto sada sam u vlastitom kolosjeku, moja mladost je prosla i moj vlak lagano ide prema svojoj stanici. nisam joj nadam se jos uvijek blizu ali nikad se ne zna. ne daj se, i bori se ako ga zista volis. ne znam sta da ti pisem kada ne znam o cumu se do kraja radi. samo cuvaj se lana ovaj zivot je kratak i uzivaj dok mozes.javit cu se poslij.
24.04.2006. u 20:31 | 4 Komentara | Print | # | ^vrijeme
ovo stvarno nije normalon
tako brzo ovo vrijme ide da ponekad ne uspijem ni glavu okrenuti a vec je noc, zatvorim oci i eto vec je dan...........i tako......dan,noc, noc, dan............
zadnji puta kada sam pisala padao je snijeg a sada je proljece...mada ovdje u canadi malo kasni za vama, pa se budi nostalgija u meni. a ja joj pokusavam pobjeci, a ona me prati, a ja joj bjezim....
a najgore je kada je sve sivo, i kada cujes samo vjetar i svakih 2 sata sirene. vatrogasci ili hitna...
to ti je zivot.
jedva cekam ljeto pa da dodjem u moju domovinu....da vidim moje prijatelje....da odnesem cvijece na grob onoga koji mi je obecao da ce biti uvijek tu, kada god ja budem htjela....a vise ga nema. ima mene. nadam se da ce biti lijepo ljeto i da cu uraditi sve ono sto je on htio da uradimo zajedno kada ja dodjem. samo ne znam kako cu na mirogoj. jos ne vjerujem da je mrtav...
An orange on the table, your dress on the rug, and you in my bed, sweet present of the present, cool of night, warmth of my life.
Jacques Prevert
Even if happiness forgets you a little bit, never completely forget about it.
Jacques Prevert
When truth is no longer free, freedom is no longer real: the truths of the police are the truths of today.
Jacques Prevert
moja prva ljubav je imala nebesko plave oci......
i najljepsi osmjeh na svijetu. imala sam 11 godina kada je moja srce pocelo jako kucati i gada mi je krv udarila u obraze i nisam znala sta da radim......moja prva ljubav. stanovao je u mom naselju i bio je dvije godine stariji od mene. zavrsila sam 6.razred a on 8. i bilo je ljeto. bili smo vani i on me je pratio doma. i poljubio me. nikada necu zaboraviti taj srpanj u vrticu kraj moje zgrade u maloj, drvenoj kucici. trajao je citavu vjesnost i nikada niti jedan vise nije bio tako sladak. citav moj 7. i 8. razred provela sam sa tim deckom, ljubili bi se satima i slusali duran duran ili denis i denis. to je bila muzika nase mladosti. ali onda je on postao frajer i morao je imati i druge cure, a ja sam bila toliko zaljubljena da me nije bilo briga, samo da budemo zajedno. bilo je tu puno cura, ponizenja, suza srece i tuge. nikada nismo bili par, nikada nismo hodali cestom i drzali se za ruke. a za sve ljude sa kvarta smo bili par i svi su znali da se volimo i da ne mozemo jedno bez drugog. ja sam izlazila van na druga mjesta, sa drugim ljudima i on isto tako ali bismo se uvijek nasli i billi zajedno. sve te godine, svih tih 6.godina. bili smo samo jednom na kavi zajedno, u dubrovniku, nikada mi nije zaboravio cestitati rodjendan.i onda, zadnje ljeto, moja matura i prvi sex....sa njim.....odlazim kuci. prije nego sto sam otisla iz njegovog stana pitao me je da idemo na more zajedno....zasto nisam rekla da. zasto i dalje nisam nastavila da ga volim. rekla sam ne znam. mislila sam da je sa time gotovo. i vise ga nisam htjela zvati...nek on mene zove...a on je mislio..nek ona mene zove..... i nasi putevi su se razisil. ostavila sam jednu vezu tek tako da ode u nepovrat. i sretnemo se nakon mnogo godina, on sa jednim djetetom i drugim na putu, ja sa dvoje. i nismo mogli vjerovati da se vidimo i nismo se mogli gledati u oci. i on mi je reko oprosti sto sam bio svinje i sta sam ti radio. puno sam mislio o tebi ali te nisam mogao naci svih ovih godina. i jos te volim. kako su me gledale njegove oci, nebesko plave jos uvijek sa iskorim kao onih dana kada smo se prvi puta poljubili.
rastao se je, rekao mi je da bi volio da odemo zajedno na more, jer onda nismo. da ce uvijek biti tu da mi pomogne i da sam ja njegova jedina i prava, prva ljubav. obecao je da ce uvijek biti tu negdje i cekati znak da udje ponovo u moj zivot i da me ucini sretnom. nisam se bojala nicega, ni starosti. ali sada...........njega vise nema........on je umro........poginuo je u saobracajnog nesreci za koju sam ja saznala dugo poslije jer ja dugo ne zivim u nasem zagrebu.......ja sam cak na drugom kontinentu...i imam svoju porodicu...on je bio moj san koji nisam dosanjala i ponekad bi mi netko od mojih prijateljica nesto rekao o njemu, jer je bilo glupo dosipati ulje na vatru. sada sve sto imam od njega je jedan mali zlatni andjel. kada dodjem ovo ljeto u zagreb posjetit cu moju ljubav i odnijeti mu buket cvijeca na grob, i reci mu da ce mi uvijek ostati u sjecanju i da sam u masti bila sa njim na moru. i da sam uvijek mislilakako cu jednog dana kada ostarim ugledati negdje na trgu medju tisucama drugih likova njegov lik i njegove nebesko plave oci..............
sada ne mogu a da ne placem.................
nova
evo ja sam nova. slucajno sam neki dan ukucala "pogledom me svojim......" i nasla ono sto sam trazila, ali i blog.hr i osobu koja je na svom blogu blogomdan objavila pjesmu koja me podsjeca na moju prvu ljubav. pa eto zato odlucih da i ja otvorim svoj blog i drobim o mojim problemima pa k'o hoce nak' ih rjesava sa mnom, tko nece neka se suzdrzi komentara
07.02.2006. u 20:12 | 4 Komentara | Print | # | ^